• Priče

    O Sitnim Zadovoljstvima

    Želju da napišem ovu priču koja se bavi jednostavnim izvorima sreće dobila sam nakon što su me iživcirale Instagram Story objave jednog prijatelja koji je krenuo dan za danom da kači postove u stilu ”život je sranje”. Pre no što su počele da me nerviraju takve stvari na Instagramu, desilo mi se nešto slično na Tinderu. Na kratko sam se dopisivala sa jednim kvazi-intelektualnim arhitektom koji smatra da je ceo svet velika nesreća i da su ljudi (pogotovo žene) teška đubrad, ali je i pored toga odlučio da me pozove na dejt. Ja mu rekoh da mi u ovim godinama više ne predstavlja zadovoljstvo da se nalazim sa ljudima koji…

  • Priče

    Zakasnele Razglednice (Drugi Deo)

    Nastavljam prethodnu priču, s tim što će sada akcenat biti na evropskim i azijskim gradovima (uz par egzotičnih iznenađenja). Iako sam Ameriku proputovala više od Evrope, poslednjih godina se trudim da to nadoknadim jer mi evropski gradovi i ljudi najviše prijaju. Poprilično sam sigurna da ću ostatak svog života provesti negde na ovom kontinentu, po mogućstvu severnije od Srbije. Peking, Kina Više od svih drugih zemalja koje sam ikada posetila, Kina je mirisala kao neki potpuno novi svet, van planete Zemlje kakvu sam znala do tad. Vlaga u vazduhu me je umarala i činilo mi se da je preko celog Pekinga navučena poluprozirna siva kesa koja samo pojačava znojenje i…

  • Priče

    Zakasnele Razglednice (Prvi Deo)

    U poslednjih 10 godina posetila sam toliko gradova da moja sećanja na događaje u njima već počinju da budu nejasna i mešaju se međusobno. Ipak, i dalje mogu da prizovem najsnažnija osećanja ili serije slika koje je svaki od ovih gradova pokrenuo u meni. Za razliku od ranijih putopisa sa ovog bloga, sada mi je cilj da izdvojim samo one parčiće sećanja koji se najčvršće drže za moju svest. Počeću od nastarijih putovanja. Ostin, Teksas Nebo je bez oblaka, puter bljutav a hleb presladak. Ne osećam se baš najsjajnije, kao da me je neko otrovao nekom misterioznom supstancom. Dok je moj dečko na poslu, tražim na internetu prodavnicu minerala i…

  • Priče

    Portret Jednog Holanđanina

    Uprkos mojoj sve jačoj težnji da izbegavam ljude koliko god je to moguće, u retkim prilikama pojavljuju se osobe koje uspevaju da me pridobiju svojom čudnom prirodom. Holanđanin Jerke je jedan od takvih primeraka, nalik na skupocenu skulpturu koja je nekim slučajem pala i razbila se, ali je ipak završila na restauraciji. Većina pukotina u njegovoj ličnosti je brižljivo zakrpljena, a one koje su ostale vidljive zabavne su za promatranje. Novembar je i u Amsterdamu kiša nemilosrdno lije – dok sedim u vozu, razmišljam kako da stignem do Jerkeove kuće. Preumorna od sinoćnog festivala u Utrehtu, nisam u stanju da tumačim mapu na telefonu. Izlazim sa centralne železničke stanice i…

  • Priče

    O (Ne)prihvatanju Starenja

    O starenju nisam razmišljala gotovo nimalo sve do svoje 32. godine. Onda je naprosto došao jedan dan kada sam sa užasom shvatila da više ne postoji ta količina odmora i šminke koja može da potpuno prikrije polagano propadanje. Nisam više sigurna šta je tačno pokrenulo moju histeriju po pitanju starenja, ali ako me sećanje dobro služi mislim da je to bio neki korektor za podočnjake. Iznervirala me je činjenica da koji god korektor ja kupila, više ne postoji način da se podočnjaci potpuno zamaskiraju zbog gubitka masnog tkiva u gornjem delu obraza. Pošto je ovaj proces neminovan, jedino rešenje bi bili hijaluronski fileri, ali sam se zarekla da takvim stvarima…

  • Priče

    Sjaj & Beda Otvorenih Veza

    I dalje ne znam koji mi je od sledeća dva scenarija strašniji – biti u klasičnoj monogamnoj vezi koja podrazumeva apsolutnu vernost ili živeti u vrtoglavoj poliamoriji bez granica koja ne nudi gotovo nikakvu emocionalnu sigurnost. Volela bih kada bi postojao funkcionalan ”srednji put” između pomenuta dva ekstrema. Vrlo jasno se sećam jedne tužne večeri pre desetak godina kada sam otkrila da moj tadašnji dečko, u koga sam u tom periodu bila ludo zaljubljena, kasno noću ćaska preko Skajpa sa drugim ženama. Možda zato što sam tada bila vrlo mlada i odlučila da se preselim na drugi kontinent zbog pomenutog dečka, ovaj incident me je toliko pogodio da sam dobila…

  • Priče

    Letovanje Na Krfu

    Verovali ili ne, ove godine sam prvi put bila na letovanju u Grčkoj. Uvek sam birala neke druge opcije, pa sam valjda konačno shvatila da nije u redu da budem toliki anti-patriota i redovno izbegavam staru dobru Grčku, klasičnu letnju destinaciju prosečnog Srbina. Sećam se da je u Grčku trebalo da odem povodom maturske ekskurzije u srednjoj školi, ali pošto sam te godine napravila jednu od svojih najvećih tinejdž idiotarija, roditelji su me kaznili i zabranili mi da odem na matursku ekskurziju. Neću sada da prepričavam detalje ovog incidenta, ali ukratko radilo se o tome da sam napravila jezivi taksi račun od nekih 13 hiljada dinara jer sam pitala regularni…

  • Priče

    Šta Sam Naučila Za 33 Godine

    U ovom tekstu vas ne očekuje neka teška filozofija, već upravo suprotno – jedna lagana lista iskustava i ideja koje su me najviše oblikovale za ove 33 godine. Potrebu da napišem ovaj tekst dobila sam dok sam ležala u IKAA Tattoo studiju, koncentrišući se na zanimljivu vrstu bola koju donosi igla za tetoviranje. S obzirom da mi je 33. rođendan bio nekoliko dana nakon odlaska u studio, misli su mi u nekom trenutku skrenule sa bola na analizu mojih ne tako mladih godina. Počela sam da se pitam, sa određenom nelagodom, da li sam ja sada nekakva zrela osoba koja zna šta radi u životu? Pa, teško. Drago mi je…