Priče

O Onlajn Dejtingu

Na svoj prvi onlajn dejt otišla sam sada već davne 2001. godine, kada je bio aktuelan čuveni SerbianCafe chat (koji nekim čudom i dalje postoji!). U priči koja sledi pokriću svoja razmišljanja i iskustva vezana za onlajn dejting, s obzirom da me upoznavanje muškaraca na ovaj način i dan danas zabavlja.

Internet je bio uveden u moju kuću, ako se dobro sećam, negde 97. godine. Mogu da kažem da sam od samog početka bila oduševljena mogućnostima koje je internet nudio, a pogotovo anonimnošću i nekom vrstom misterije vezane za ranu dial-up fazu, kada nije bilo velikih socijalnih mreža i kada je otvaranje najobičnijeg emaila bilo jedno uzbudljivo iskustvo. Pošto sam oduvek bila osoba koja je volela nekakve intrige, misterije i čudna iskustva, jedva sam dočekala fenomen onlajn ćaskanja i mogućnost izmišljanja kojekakvih jednokratnih identiteta. Na internetu sam bila nekad muškarac a nekad žena, u zavisnosti od raspoloženja, a cilj mi je uvek bio da uspem da saznam što više o svom sagovorniku, to jest da ga nateram da mi se otvori koliko god je to moguće. Oduševljavala me je pozicija anonimnog onlajn detektiva koji pokušava da se što dublje uvuče u nečiju glavu i dušu.

Čak i u toj najranijoj fazi onlajn razgovora kada sam imala svega 14-15 godina, privlačile su me donekle slične stvari kao i danas – mračni introvertni ljudi, oštećene ličnosti, raznorazne lokalne ”crne ovce” koje su i pored svih svojih problema i društvene neprilagođenosti imale živu inteligenciju i zanimljive stvari koje žele da podele sa nekim. Iako sam vremenom počela da se družim sa ”zdravijim” tipovima ličnosti i čak uživam u njihovom društvu, i dalje imam određeni ”soft spot” za ljude koji se čine izgubljenim u prostoru i vremenu. Tako će verovatno zauvek i ostati – ovih dana kada čisto iz razonode listam Tinder nekako već refleksno izbegavam ljude koji mi izgledaju previše ”sređeno” (i na slikama i na osnovu teksta o sebi, ako su ga uopšte napisali).

Podeliću svoju priču na tri razdoblja, pošto sam koristila sledeća tri onlajn ”servisa” – pomenuti SerbianCafe, potom OKCupid i počevši od 2018. Tinder. Odmah na početku ću reći da mi je OKCupid najdraži jer sam na njemu upoznala dva najznačajnija muškarca u svom životu – bivšeg dečka sa kojim sam bila u petogodišnjoj vezi i sadašnjeg dečka sa kojim sam nešto duže od tri godine.

1. SerbianCafe

Pre neki dan sam otišla da vidim da li SerbianCafe i dalje postoji i iznenadila se kada sam videla da ne samo što postoji, nego je otprilike 700 ljudi bilo onlajn na kanalu 33+ u trenutku kada sam se ulogovala. Uhvatila me je nostalgija kada sam videla sve one retro ”nadimke”:
Stariji_za_nju, Gospodin_Nemačka_traži_devojku, I_Hate_everyone_in_this_world, Ledena_Kraljica i slično. Ništa se nije promenilo.

Posle par minuta počele su da mi pristižu vulgarne privatne poruke, mnogo gore od bilo čega što sam ikad dobila na Tinderu, pa sam morala da se izlogujem iako sam se dobro nasmejala par puta. Kada sam davne 2001. redovno išla na SerbianCafe, verovatno sam imala veću toleranciju na kojekakve vulgarnosti, kao uostalom i svaki tinejdžer koji tek upoznaje taj svet.

Razlog zašto sam uopšte odabrala da vam pišem o SerbianCafe chatu je činjenica da sam tamo sa 15 godina upoznala čoveka koji je imao 30 i odlučila da se vidim sa njim, čisto zato što mi je delovao bizarno. Pomenuti tip je tada studirao informatiku, prodavao kore za pite i gibanice na pijaci i u slobodno vreme proučavao hinduističke tekstove i transcendentalnu meditaciju. Jednom prilikom mi je na chatu ispričao da još nikada nije bio sa ženom. Ceo taj ”paket” njegove ličnosti mi je delovao kao nekakva Pandorina kutija koja ko zna šta još krije i iz sve snage sam želela da uživo vidim o kakvoj se osobi radi.

Dogovorili smo se da se nađemo i ja sam mu iz sprdnje donela jednu ružu na poklon, da bih videla kako će da odreaguje. Koliko se sećam, čovek je imao tremu i smotano se ponašao, a u jednom trenutku je krenuo da mi recituje odlomke iz Mahabharate i daje neke duhovne lekcije. Ne mogu da se setim da li je to uradio samoinicijativno ili sam ga ja pitala nešto na tu temu. Uglavnom, nisam se lepo provela na tom sastanku i samo sam čekala da popijemo piće kako bih mogla da krenem kući. Kasnije sam pomenutog čoveka videla još par puta na pijaci jer sam sa mamom i tatom prolazila pored njegovog štanda sa korama za pite. Nismo se više čuli na SerbianCafe chatu, ali pošto je on imao moj email poslao mi je jednom prilikom neku poruku seksualne prirode. Nije to bila tipična vulgarna poruka, nego prosto tužne reči jednog muškarca u tridesetim koji se nije dobro snalazio što se tiče žena, ali je svejedno imao žarku želju da mi ispriča svoje ”prljave” fantazije koje su uključivale i mene.

I dan danas se sećam da se taj njegov email završavao rečima ”i onda bismo posle sve te jebačine potapšali jedno drugo po ramenu, kao stari dobri ratni drugovi.”

Nisam mu ništa odgovorila i prestali smo da se čujemo i viđamo, sem ponekad na pijaci, ali sam gledala da nekako zaobiđem njegov štand kad god je to bilo moguće.

U međuvremenu sam proredila i svoje odlaske na SerbianCafe.

2. OkCupid

Nakon SerbianCafe chata, nisam koristila nikakve onlajn dejting servise narednih 5 godina, ako me sećanje dobro služi. U kasnijim razredima srednje škole i na početku faksa izlazila sam jako često i upoznala puno novih ljudi, pa su mi onlajn intervencije u ljubavnom životu bile nepotrebne. Tek negde na drugoj ili trećoj godini fakulteta, kada sam se već umorila od besomučnih izlazaka i raznoraznih drama koje sam imala sa muškarcima (i koje su većinom kratko trajale), odlučila sam da krenem da tražim nekakvu ”pravu ljubav”, i to onlajn.

Kada sam pre nekih 12 godina napravila profil na OKCupidu, taj sajt je izgledao dosta drugačije i jednostavnije nego danas, ali je i tada imao jako detaljne liste pitanja na koje članovi treba da odgovore kako bi bili spojeni sa osobama koje im najviše odgovaraju po tipu ličnosti i interesovanjima. Za razliku od SerbianCafe chata, na OKCupidu sam imala stvarno zanimljive razgovore sa privlačnim i inteligentnim muškarcima iz svih krajeva sveta.

Moja prva velika ljubav sa OkCupida bio je dečko iz Japana koji je tada bio na doktorskim studijama u Americi i zbog koga sam se i ja preselila na drugu stranu Atlantika, gde sam živela narednih 5 godina. Nakon otprilike 2 godine, veza sa pomenutim dečkom je počela polako da se raspada zbog nepomirljivih razlika među nama koje su postojale otpočetka, ali su bile dobro zamaskirane zaljubljenošću. Raspadanje veze je trajalo pune 3 godine i ličilo je na dugu i mučnu neizlečivu bolest. U periodu kada sam postala svesna da ne postoji način da naša veza ”ozdravi”, vratila sam se na OkCupid. Tada više nisam očekivala da nađem nekakvu novu ljubav – želela sam pre svega zabavu, ali ne neku zabavu za decu, već nešto uzbudljivo što će uspeti da mi prodrma do srži.

O prevarama i otvorenim vezama ću pisati detaljnije nekom drugom prilikom, ali ovde ću samo reći da je za mene prevara bila nezamisliva stvar sve dok u jednom trenutku nisam prosto odlučila da prestanem da analiziram koncept prevare i moguće posledice i prosto se bacim u provaliju koja me je previše privlačila i u koju bih se kad-tad ionako spustila. Nekim čudom, bola i kajanja nije bilo, verovatno zato što je moj bivši dečko radio slične stvari meni iza leđa, mada ne toliko agresivno i suludo kao ja.

Sledi kratak opis nekoliko odabranih muškaraca iz Njujorka i Ohaja koje sam sve upoznala preko OKCupida i koje sam viđala u periodu od 2007. do 2010. godine.

1. Muzičar iz Bruklina – Naš prvi dejt odigrao se u nekom sumnjivom bajkerskom kafiću koji sam jedva uspela da pronađem. Čovek je uživo izgledao bolje nego na slikama, ali i opasnije. Imao je lepo koščato lice sa jako izraženim jagodicama i neku agresivnu energiju koja me je istovremeno plašila i privlačila. Postavio se dominantno od samog početka.

Već na prvom dejtu odvezao me je u budistički hram u nekoj nedođiji blizu Olbanija u Njujorku i dok smo ležali u visokoj divljoj travi ispred hrama, ispričao mi je svoju kompletnu životnu priču. O koncertima, putovanjima, ženama, drogama i svom sinu. Ni u jednom trenutku me nije pitao za moju priču. Na drugom dejtu me je doveo u svoj stan, gde je živeo sa debelom čupavom žutom mačkom koju je sam šišao, pa je ona imala neku avangardnu asimetričnu frizuru. U stanu je imao i mini-studio i odlučio je da mi odsvira pesmu na kojoj je tada radio. Sećam se da je odvrnuo ozvučenje do maksimuma (ne znam da li slučajno ili namerno!), tako da sam pretrpela užasan šok od siline zvuka – kao da me je poklopio prvi talas nuklearne eksplozije! Poželela sam da istog trenutka pobegnem iz tog stana.

Na trećem dejtu sam zaista i pobegla od ovog čoveka – dok smo sedeli u njegovim parkiranim kolima i dok me je on gnjavio monologom koji je trajao sramotno dugo, u jednom trenutnku sam samo bez reči otvorila vrata, iskočila iz auta i krenula da trčim.

2. Student fotografije sa Long Ajlenda – Iako nas je OkCupid spojio, postojala je velika šansa da smo mogli da se upoznamo na nekoj izložbi, jer smo imali zajedničke prijatelje. Dečko je bio poreklom sa Tajvana i imao je dugu kosu, inteligentno lice i lepo telo koje je bilo negde na pola puta između mršavosti i sportske građe. Što se tiče tipa ličnosti, bio je tih i blag, ali na neki jeziv i uznemirujući način koji je za mene stvorio nepodnošljivu seksualnu tenziju.

Postali smo ljubavnici i viđali smo se narednih par meseci. Jasno se sećam prve noći kada sam prespavala kod njega, uplašena da će on u jednom trenutku samo ustati i krenuti da uradi nešto potpuno nelogično – izbaci me iz stana, polije me čašom ledene vode ili legne kraj mene i počne da plače kao malo dete. Zahvaljujući njemu sam shvatila kako funkcioniše jedna drugačija vrsta igre, vođena nepredvidivom i napetom tišinom.

Iako prvi seks sa novom osobom uglavnom ne bude ništa specijalno jer još uvek ne znamo šta druga strana voli, u ovom slučaju je to bilo obrnuto – upravo to prvo veče je bilo jedno od najintenzivnijih seksualnih iskustava koja sam ikad imala. Narednog jutra sam osećala oduševljenje pomešano sa čuđenjem – nije mi bilo jasno kako je moje telo moglo da doživi takvu vrstu zadovoljstva.

Možda zbog čudne prirode našeg odnosa, nas dvoje nikada nismo postali emotivno vezani. Kao dvorac od peska, ono što smo imali je trajalo neko vreme i onda se samo glatko rasulo ni u šta, bez žaljenja i bez razočarenja. Ostala je samo obostrana zahvalnost za sve što smo doživeli zajedno.

3. Diler heroina iz Olbanija – Na svom profilu na OkCupidu nije imao dovoljno normalnih slika, pa sam bila u nedoumici da li da uopšte odem da se vidim sa njim. Imao je jednu klasičnu profilnu sliku svog lica, a sve ostalo su bili coveri nekih metal i gotik albuma. Kosa mu je bila svetlo smeđa, oči tamno plave, a koža jako svetla i verovatno preosetljiva na sunce. Izgledao je kao da mu je već dosta svega, što mi se dopalo. Ljudi sa previše entuzijazma mi gotovo nikad nisu bili seksualno privlačni.

Našli smo se u nekoj lokalnoj pivnici, a posle toga završili kod mene u stanu. Ispostavilo se da mi je u ovom slučaju taj nedostatak entuzijazma za životom donekle zasmetao jer je bio preteran za moj ukus i ogledao se u svim postupcima pomenutog dečka – kroz razgovor, način na koji se smejao, jeo, hodao, pa i doživljavao seks.

Viđali smo se relativno kratko, možda nekih par nedelja, a ono što pamtim kao najzanimljivije u celoj priči bila je kuća u kojoj je on živeo sa svojim roditeljima. Bio je očigledno iz neke bogatije porodice i živeo u lepoj i sređenoj kući na tri sprata, a njegova soba je bila u preuređenom podrumu koji je bio prepun nekih starih postera, gitara, alata, knjiga i raznoraznih supstanci koje je prodavao. U tom podrumu sam i poslednji put u svom životu uzela heroin i razočarala se – tip je prodavao neku lošu robu koja jedva da je imala ikakvog efekta.

Prestali smo da se čujemo kada smo oboje shvatili da nemamo više o čemu da pričamo.

4. Programer iz Klivlenda – Od svih muškaraca koje sam upoznala preko OKCupida (ako ne računam svog bivšeg i sadašnjeg dečka), ovaj čovek iz Klivlenda je bio jedina osoba sa kojom sam ostvarila nešto normalniji odnos koji je uključivao i prijateljstvo. Iako sam napustila Ameriku 2015. godine, ponekad se i dalje čujem sa njim i slušam pesme njegovog dream pop benda.

Ono što mi je otpočetka bilo simpatično kod ovog tipa je njegova luda fascinacija devojkama slovenskog porekla. Po Klivlendu se muvao po kvartovima gde su živeli imigranti iz Rusije i bivše Jugoslavije, ali je retko uspevao da dobije šta je želeo jer je većina žena u tim kvartovima već bila udata. Ja sam verovatno bila idealna prilika za njega, pošto sam bila u vezi koja se raspadala i pritom željna zabave.

Na prvi dejt sam ga pozvala direktno u svoj stan, jer mi se činio potpuno bezopasnim. Dobro sam ga procenila – bio je jedna jako fina, brižna i dobra duša i ponašao se ekstremno kulturno i pored svoje jasno vidljive seksualne isfrustriranosti. Iako je izgledao relativno privlačno i bio inteligentan sagovornik, nisam imala želju da spavam sa njim, verovatno zato što mi je delovao previše izmučeno, kao pustinjak koji umire za čašom vode.

Družili smo se nekih dva-tri meseca pre nego što sam odlučila da mu jednom prilikom izađem u susret po pitanju fantazije o seksu sa slovenskim ženama, jednostavno zato što je bio dobra i pouzdana osoba i prijalo mi je njegovo društvo. Seks iz sažaljenja mi nije ostao u lošem sećanju, verovatno zato što sam kroz tih par meseci druženja sa ovim čovekom shvatila do koje tragične mere on želi da spava sa mnom ali se iz pristojnosti suzdržava da bilo šta uradi kako se ja ne bih naljutila.

Seks nije loše uticao na naše druženje – nastavili smo do se viđamo sve dok nisam zauvek napustila Klivlend.

5. Detektiv iz Kolambusa – Ako dovoljno dugo idete na onlajn dejtove, sve su šanse da ćete u jednom trenutku naleteti na katastrofalnu osobu. U periodu kada sam upoznala ovog tipa na OkCupidu, moja petogodišnja veza je bila u finalnoj fazi raspadanja – gotovo da više nismo ni pričali jedno sa drugim, a živeli smo i dalje u istom stanu, silom okolnosti.

Razlog zašto sam odlučila da upoznam ovog lika bio je način na koji je on pisao – nekoliko dana pre nego što smo se videli, dopisivali smo se po celu noć. Jako mi se dopadao njegov izbor reči i način na koji su tekle njegove rečenice. Umeo je lepo da se igra i uvek se zaustavljao u pravom trenutku.

Upoznali smo se na parkingu ispred supermarketa blizu mog stana. Došao je motorom i poneo kacigu i za mene, kako bismo mogli da se zajedno odvezemo nekuda. U fizičkom smislu mi se nije dopao, ali ne mogu da kažem ni da mi je bio nešto naročito odbojan. Bio je visok, mršav i plav, sa licem koje je delovalo hladno i pokvareno. Voleo je knjige i filmove prepune nasilja i kojekakvih boleština, slušao je Type O Negative i nemački darkwave i pretvarao se da je seksualno submisivan kako bi kasnije mogao da se sveti ženama koje su ga tretirale kao igračku. Na drugom ili trećem dejtu mi je poklonio primerak American Psycho romana, zato što mu je to bila omiljena knjiga, a možda i da mi nagovesti šta me čeka.

I pored toga što je izgledao krajnje sumnjivo i što sam osećala da će se nešto užasno desiti ako ne prestanemo da se viđamo, nisam htela da odmah odustanem od njega zbog jednog sitnog razloga – umeo je jako lepo da se ljubi i uvek sam se radovala viđanju sa njim isključivo zbog toga. Jednom prilikom sam ga čak pozvala da dođe u neki kafić gde sam sedela sa svojim tadašnjim dečkom kako bismo mogli zajedno da se iskrademo do wc-a, zaključamo unutra i ljubimo sve dok neko ne odluči da nas istera odatle. Ova akcija je prošla savršeno glatko i sećam se da mi se jako dopala ta mešavina straha, uzbuđenja i moralnog posrnuća.

Od tog dana pa nadalje, stvari su krenule nizbrdo jer je on odlučio da više ne želi da mi bude samo ponizni i nebitni ljubavnik. Postao je osvetoljubiva strana u ljubavnom trouglu koji je ionako već bio popucao sa svih strana. Par puta je namerno zaboravio u mom stanu svoju vozačku dozvolu i vraćao se po nju tek kasno uveče, kada bismo se moj dečko i ja već spremali da legnemo. Stajao bi ispred naše garaže kao zli duh tako da mogu da ga vidim kroz prozor i čekao da siđem da mu vratim dozvolu. Pošto sam u tom periodu već planirala da se vratim u Srbiju, znao je da nema još mnogo vremena za osvetu, pa se pobrinuo da sazna email mog dečka i krenuo da ga zatrpava kombinacijom pretećih poruka i reportaža o mom neverstvu.

Ironije li, moj dečko je u tom periodu bio dovoljno zauzet sopstvenim ljubavnim problemima (viđao se sa nekom udatom ženom) tako da je ”američkog psihopatu” kompletno ignorisao i sve njegove poruke samo preusmerio u spam folder.

Kao da sve ovo nije bilo dovoljno, nakon što sam se vratila u Srbiju, saznala sam da drama još uvek nije gotova. Ispalo je da je ovaj tip ukrao mom dečku neki vredan ručni sat, verovatno poslednji put kada je bio u našem stanu. Devojka koja je posle mene krenula da se viđa sa istim ludim tipom (i ubrzo raskinula sa njim) saznala je za ukradeni sat i u ime pravde se ponudila da ga preotme i pošalje nazad mom dečku. Na kraju je to i uradila, ali ne bez posledica. ”Američki psihopata” ju je kaznio – kada je saznao da je poslala sat nazad, upao je u njenu kuću i polio neke egzotične biljke mesožderke punom kantom slane vode, tako da su one ubrzo potom krenule da venu.

Nisam obaveštena o raspletu ovog događaja, ali znam da je slučaj u nekom trenutku dospeo i do policije.

6. Depresivni gotičar iz Klivlenda – Poslednji dejt na koji sam otišla dok sam još živela u Americi bio je potresan na jedan ozbiljan način. Nisam bila nimalo pripremljena na ono što me je zadesilo i bila sam uznemirena i dosta dugo nakon što se sve okončalo.

Dečko iz ove priče je imao oko 18 godina i spremao se da upiše studije medicine. Bio je duboko u gotik svetu što se tiče estetike – duga crna kosa, bledo lice i nešto šminke oko očiju. Iako sam ga zamolila da ne nosi vampirske zube (umetke za očnjake) kada bude došao da se vidimo, nije me poslušao i došao je sređen kao pravi mali vampir. Povrh svega, bio je ozbiljno depresivan i u fazi jako destruktivne mržnje prema samome sebi koju ja nikako nisam mogla da preusmerim na nešto drugo u toku razgovora.

Brzo sam shvatila da ovo neće biti dejt u pravom smislu te reči, već više improvizovana psihološka radionica koju ja, kao dosta starija osoba, treba da vodim kako znam i umem. S obzirom da sam i sama imala jako puno depresivnih epizoda u tom periodu, teško da sam bila adekvatan sagovornik za ovu mladu i zbunjenu dušu.

Postavila sam se kao nekakva majka – nije imalo smisla da pijemo ili se drogiramo zajedno, pa sam spremila lepu i zdravu večeru. Činilo mi se da je ovakva atmosfera prijala dečku – opustio se i krenuo da mi detaljno priča o svom životu. Nažalost, stvari su ubrzo krenule nizbrdo jer što se on više otvarao, to se izgleda osećao sve ranjivije i jadnije. U jednom trenutku je samo ustao od stola, bacio se na pod i krenuo da plače i grca i moli me da ga ubijem jer više ne može da se nosi sa sopstvenim mislima.

Nisam nikada prisustvovala ovako nečemu i bila sam jako potresena, jer ovo nije bila neka darkwave predstava za mene nego stvarni uvid u nečije nepodnošljivo stanje svesti. Objasnila sam dečku da prvo mora da se javi svojim roditeljima a potom stručnim licima kako bi mu lekovi ili neki drugi vid terapije barem privremeno olakšali situaciju. On je i dalje ležao na podu i nije se micao. Bilo šta što sam mu ja govorila nije imalo nikakvog efekta. Na kraju svega, pre nego što je krenuo kući, sav u suzama i razmazane šminke, pitao me je da li mogu da ga poljubim. Bez obzira na užasnu situaciju, poljubila sam ga, pošto je to ionako bila jedina stvar koju sam u tom trenutku mogla da uradim za njega. Usne su mu bile hladne i tresao se u mojim rukama.

Nisam nikada saznala njegovo pravo ime (koristio je pseudonim) niti šta se kasnije desilo, jer je obrisao svoj profil na dejting sajtu već narednog dana.

Posle svega, mogu samo da kažem da OkCupidu dugujem neke od najbizarnijih epizoda u svom ljubavnom životu.

Prestala sam da ga koristim krajem leta 2018. godine, jer sam primetila da trenutno jako malo ljudi u Srbiji (i uopšte na Balkanu) zna za OkCupid. Tinder je postao daleko popularniji, pa sam odlučila da se prebacim na njega, čisto iz radoznalosti i eksperimenta.

Poslednja osoba koju sam upoznala na OkCupidu je moj sadašnji dečko, a priču o tome kako smo se upoznali ostaviću za neku drugu priliku. Samo ću reći da je i naš prvi dejt bio jednako bizaran kao i neka druga iskustva koja sam imala sa muškarcima sa pomenutog sajta.

2. Tinder

Tinder se u mom životu verovatno pojavio malo prekasno. Kao žena u ranim tridesetim koja je svoje dvadesete provela poprilično nesputano i na kraju pronašla partnera koji joj odgovara u svakom smislu, ne postoji previše stvari koje bi Tinder u ovom trenutku mogao da mi ponudi. Ipak, i pored svega, želja za nekim vidom avanture, flerta ili makar zanimljivog poznanstva i dalje postoji u mom slučaju, mada ne konstantno. Radi se o radoznalosti koja me jednostavno potakne da krenem da listam lica na Tinderu, u nadi da ću naći nekoga za zanimljiv onlajn razgovor ili u najboljem slučaju prijatan oflajn sastanak u nekom lepom kafeu ili baru. Da li želim i nešto više od toga? Vrlo retko. Sada sam čak iznenađena kada se desi da nabasam na muškarca sa kojim bih zaista želela da spavam.

Moj dečko takođe ima Tinder – iz istih razloga kao i ja. Često i pričamo o tome kakav tip ljudi bismo voleli da upoznamo na Tinderu i na koji način bi pojavljivanje takvih osoba moglo da utiče na našu vezu.

Kao i ranije, ljudi koji me najviše zanimaju dolaze iz priča sličnih mojoj – umetnici, frilenseri, raznorazni digitalni nomadi, ponekad studenti filozofije i eventualno kolege iz IT sveta. Pošto je Tinder osmišljen kao ”meat market” i profili često imaju samo slike i nimalo teksta, desi se da pokušavam da prema nečijem licu i stavu pogodim čime se osoba bavi. Postala sam dosta dobra u ovoj veštini.

Nažalost, za sada nemam neke naročito interesantne Tinder priče da podelim sa vama. Iako sam otišla na 5-6 dejtova i dopisivala se sa nekolicinom muškaraca vrlo različitih godina i profila, samo sam se jednom osobom ostvarila odnos koji je ostavio nekakvog traga, u smislu da sam naučila nešto iz pomenutog iskustva. Radilo se o mladom preduzetniku iz Sijetla koji je prošlog leta putovao po Evropi i u Srbiji proveo 2-3 meseca. Dečko mi se dopao od samog početka – sem što je u fizičkom smislu bio najlepša osoba sa kojom sam ikad otišla na dejt (i držao se grunge estetike iz svog rodnog grada – duga kosa i karirane košulje), bio je zabavan i inteligentan sagovornik. Simpatije su bile obostrane, pa smo se već narednog dana videli ponovo, a onda još jednom nakon nekoliko dana, kada sam mu konačno ispričala da sam u vezi, ali da moj dečko nema ništa protiv toga da se povremeno viđamo.

Činjenica da sam u vezi je ovog dečka dosta rastužila i pošto se držao principa da ne želi da spava sa ženama koje su zauzete (makar to bilo u vidu otvorene veze), odlučili smo da nastavimo da se družimo ali isključivo u prijateljskom maniru. Meni je ovo smetalo više nego njemu, iz prostog razloga što sam u svojoj tipičnoj ženskoj razmaženosti navikla da dobijam sve što poželim. Iako sam prvobitno bila jako besna i povređena zbog toga što nisam uspela da dovučem u svoj krevet najlepši primerak sa Tindera, posle otprilike nedelju dana sam se potpuno pomirila sa tom situacijom. Iz trenutne perspektive, mogu da kažem da mi je na neki način i drago što je sled događaja bio ovakav, pošto mi je bilo korisno da se suočim sa odbijanjem i u krajnjoj liniji shvatim da to i ne mora toliko da boli.

Inače, opisana situacija nije ozbiljno poremetila odnos koji imam sa svojim dečkom, mada ga je svakako iznerviralo moje detinjasto durenje kada nisam dobila ”skupu igračku iz izloga.”

Bazirano na svim svojim dosadašnjim iskustvima sa onlajn dejtingom, rekla bih da se isplati otvoriti profil na Tinderu ili nekoj sličnoj aplikaciji, s obzirom da su ljudi koji koriste ovakve servise u današnje vreme jako šaroliki i svakako postoje šanse da ćete nabasati na nekoga ko vam donekle odgovara i koga biste rado pozvali na piće. Ako ništa drugo, barem ćete se zabaviti ako dovoljno dugo listate lica na Tinderu i počnete da primećujete određene paterne vezane za tip slika koje ljudi kače.

Ja sam recimo primetila dva ponavljajuća elementa na velikom broju muških profila, a to su slike sa tigrovima i slike iznad Maču Pikčua u Peruu, tako da vam u nekom narednom članku spremam jednu lepu kompilaciju tigrova i peruanskih ruševina preuzetih sa profila na Tinderu.

 
Do sledećeg posta,
vaša J.

Izvori slika:

Slike navedene po redosledu pojavljivanja na strani:

1. Stock vector on DepositPhotos
2. From ‘Bae’ To ‘Submarining’, on npr.org
3. OKCupid Blog
4. What Makes Us Click, on npr.org

2 Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *